Štitovi od akrilnog stakla postali su sveprisutni u uredima, trgovinama i restoranima širom zemlje u doba koronavirusa.Oni su čak postavljeni na binu potpredsjedničke debate.
S obzirom da su skoro svuda, možda ćete se zapitati koliko su zapravo efikasni.
Preduzeća i radna mjesta su istakli akrilne staklene pregrade kao jedan od alata koji koriste kako bi zaštitili ljude od širenja virusa.Ali važno je znati da postoji malo podataka koji bi podržali njihovu efikasnost, a čak i da postoje, barijere imaju svoje granice, tvrde epidemiolozi i naučnici u obliku aerosola, koji proučavaju prijenos virusa zrakom.
Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ponudili su smjernice radnim mjestima da “instaliraju fizičke barijere, kao što su prozirni plastični štitnici za kijanje, gdje je to izvodljivo” kao način da se “smanji izloženost opasnostima”, a Odjel za sigurnost i zdravlje na radu Ministarstva rada Administracija (OSHA) je izdala slične smjernice.
To je zato što štitnici od akrilnog stakla u teoriji mogu zaštititi radnike od velikih respiratornih kapljica koje se šire ako neko kihne ili kašlje pored njih, kažu epidemiolozi, inženjeri zaštite životne sredine i znanstvenici za aerosol.Smatra se da se korona virus širi s osobe na osobu "uglavnom putem respiratornih kapljica koje nastaju kada zaražena osoba kašlje, kiše ili priča", navodi CDC.
Ali te prednosti nisu dokazane, kaže Wafaa El-Sadr, profesor epidemiologije i medicine na Univerzitetu Columbia.Ona kaže da nije bilo studija koje bi ispitale koliko su barijere od akrilnog stakla efikasne u blokiranju velikih kapljica.
Vrijeme objave: 28.05.2021